|
|
Povijest
|
|
|
|
|
Oko porijekla imena Hvar, još uvijek postoji nekoliko različitih teorija, a
umjesto opredjeljivanja za bilo koju od njih, reći ćemo da se, prema pisanim
podacima, otok u svojoj povijesti zvao još i Pityeia (što je ilirska riječ za
borovit, a temelj je današnjem imenu mjesta Pitve) i Lesina, što na talijanskom
znači šilo (pretpostavlja se da je oblik otoka podsjećao na šilo). Ime Pharos,
prvobitno je nosilo naselje na mjestu današnjeg Starog Grada, koje je bilo
sjedište uprave cijelog otoka. Na mjesto današnjeg grada Hvara, preseljenjem
biskupije, izmjestili su ga mlečani koncem 12. stoljeća, shvativši stratešku
važnost postojeće luke.
Otok Hvar nalazi se u samom središtu plovidbenih ruta Jadranom, a luka sadašnjeg
grada Hvara, prirodnim oblikom i zaštićena vlastitim arhipelagom, pružala je
sigurno utočište. Upravo takav zemljopisni smještaj je bitno utjecao na povijest
otoka, a posebno grada Hvara.
Dokazi o naseljenosti otoka datiraju još iz neolita. Nalazi iz Grapčeve špilje,
Markova i Pokrivenika, omogućili su arheolozima identifikaciju takozvane Hvarske
kulture (3500-2500) pr.n.e.), tj. primjeraka trobojne keramike sa raznolikim
spiralnim motivima, koji pripadaju najinteresantnijim ostacima predilirskog
doba. Također, nepobitni dokaz da je čovjek ovim područjem plovio i u
prapovijesti, predstavlja najstariji crtež lađe u Europi, pronađen upravo na
fragmentima jedne posude u Grapčevoj špilji.
Iliri su se nastanili na otoku u 4. st. p.n.e, da bi ih Grci, vjerojatno vičniji
ratovanju, potisli u brda i na mjestu današnjeg starog grada utemeljili grad i
državu. Tada započinje pisana povijest Hvara.
Tijekom nemirnih stoljeća, nakon različitih bitaka, na vlasti su se smjenjivali
Grci, Iliri i Rimljani, da bi nekako s početkom nove ere Pharos postao rimski
municipij. Burna povijest tek započinje, jer (opet zahvaljujući svom položaju na
križanju pomorskih puteva), vlast na otoku su preuzimali mletački duždevi,
hrvatski kraljevi i bizantski carevi, a kratkotrajno je otok imao čak i bosansku
i dubrovačku upravu. Kao dio Dalmacije, pod vlast Venecije potpada 1420. godine,
zatim 1796. pod vlast Austrije, da bi 1805. na otok došli Francuzi. Muke otočana
ne prestaju, jer pred hvarskom lukom smjenjuju se uporni osvajači, blokirajući
je - najprije Rusi, a potom i Englezi. Ruska flota je poražena, ali nadmoćni
Englezi 1813. okupiraju dobar dio Dalmacije, pa tako i otok Hvar. Ni ta vlast ne
traje dugo, jer se teritorij ponovo vraća Austriji, a slijed događaja u novijoj
povijesti, nakon raspada Austro-ugarskog carstva, ne treba posebno opisivati. |
|
|
|
|
|